O NAMA

Projekat “Sredozemna medvjedica u Istočnom Jadranu” razvijen je u saradnji i uz podršku  EuroNatur Fondacije, s ciljem proširivanja baze znanja i iskustava koje je MOm / Helensko društvo za proučavanje i zaštitu sredozemne medvjedice steklo u Grčkoj u zadnjih 30 godina. Projekat se realizuje u saradnji sa nacionalnim nevladinim organizacijama iz Albanije, Hrvatske i Crne Gore, kako bi se obuhvatila cijela obala istočnog Jadrana, gdje se ova rijetka vrsta počela ponovno pojavljivati u posljednjih nekoliko godina

logo MOm.png
ppnea logo.png
BIOM logo High Res.png
czip logo transparent.png
euronatur logo.png

The Eastern Adriatic Monk Seal Project website is managed by Euronatur Foundation

Address: Westendstraße 3, Radolfzell 78315, Germany

Phone: +49 (0) 7732 - 92 72 - 0
Fax: +49 (0) 7732 - 92 72 -22

www.euronatur.org/en
info@euronatur.org

BIOLOGY

Sredozemna medvjedica, Monachus monachus,  je najrjeđi od 33 postojeće vrste tuljana na Zemlji. Ujedno je i najugroženiji morski sisar u Evropi i jedna od najkritičnije ugroženih životinja na svijetu. Od 600 jedinki za koje se smatra da žive u Sredozemlju, gotovo polovina svjetske populacije živi u grčkim teritorijalnim vodama.

Morfologija

Sredozemna medvjedica je jedna od najvećih ''pravih'' vrsta tuljana na zemlji. Odrasle jedinke mogu dostići dužinu od 2.8. m i imati oko 300 kg. Njihovo tijelo je oblika ''torpeda'', što im u kombinaciji s perajama čini kretanje u morskom okruženju jako jednostavnim. Sredozemna medvjedica nema ušnu školjku, već male akustične rupe i glatke brkove koji imaju ulogu senzornih organa.  Mlade i odrasle sredozemne medvjedice imaju kratko krzno, koje je najčešće crno, smeđe ili srebrno-sivo na leđima, a svjetlije na trbuhu. Ožiljke, koji su karakteristična odlika odraslih životinja i posljedica njihove interakcije s drugim životinjama, naučnici koriste kako bi identifikovali jedinke.

Polni dimorfizam (različit izgled mužjaka i ženki) je karakterističan za sredozemnu medvjedicu. Odrasli mužjaci su malo veći i teži od odraslih ženki. Razlike takođe postoje i u boji krzna: odrasli mužjaci su crni na leđima i imaju izraženu bijelu površinu dok su ženke smeđe/srebrno-sive po leđima i malo svijetlije obojene po trbuhu. Novorođeni mladunci su u prosjeku dugi oko 1 m i teški 15-19 kg. Mladunci imaju mekano i gusto krzno tzv. lanugo, koje je otprilike 1-1.5 cm dugo. Njihovo krzno je crno s izraženom bijelom ili žućkastom površinom na trbuhu koja je jedinstvena za vrstu. Oblik ove površine je različit kod mužjaka i ženki te može biti korišćen kako bi naučnicima pomogao u identifikaciji jedinke. Ova površina nestaje nakon prvog linjanja, ali se ponovo pojavi kod mužjaka kad dosegnu polnu zrelost. Sredozemne medvjedice mogu živjeti do 30 godina u divljini.

Razmnožavanje

Ženke polnu zrelost dosežu sa 3-4 godine, a kod mužjaka ona nastupa sa 5-6 godina. Sredozemne medvjedice se pare u moru, a ženka nosi plod otprilike 9 do 11 mjeseci, nakon čega se na kopnu rađa jedan mladunac. Sezona dobijanja mladih u grčkoj traje od avgusta do decembra,  a svoj vrhunac doseže u drugoj nedjelji oktobra. Stvaranje mlijeka i dojenje mogu trajati i do 5 mjeseci, a to je najduže poznato za ''prave'' tuljane. Dok stvaraju mlijeko, majke ne gladuju već u potrazi za hranom često ostavljaju mladunce bez nadzora unutar svojih pećina (osim Havajske morske medvjedice koja je stalno sa svojim mladuncima, intenzivno ih doji 6 nedjelja nakon čega ih odvikne od toga). Sredozemna medvjedica je pomalo poligamna tako da se odrasli mužjak pari sa više od jedne ženke i ima mali ''harem''.

Morsko i Kopneno Stanište

Sredozemne medvjedice provode većinu svog života u moru u potrazi za hranom, a nedavna naučna istraživanja su pokazala da velik dio njihove prehrane čine oktopodi.  Medvjedice mogu prevaliti značajne udaljenosti u moru u kratkom periodu (npr. 150 nautičkih milja u 3 mjeseca) i roniti do dubine od 200 m već u ranoj dobi. Prije i za vrijeme ronjenja, medvjedice mogu držati svoj dah i sposobne su značajno usporiti rad srca te smanjiti cirkulaciju krvi samo na nužne organe. Sredozemne medvjedice odlično vide u moru; u pronalasku plijena im takođe pomažu njihovi brkovi koji su jako osjetljivi organi sposobni da detektiraju i najmanje kretnje za vrijeme ronjenja. Njihov sluh je isto dobro razvijen i medvjedice su generalno sposobnije od ljudi čuti zvukove viših frekvencija. Čulo mirisa takođe ima bitnu ulogu u životu sredozemne medvjedice jer su miris i njuškanje jako korisni za prvih nekoliko nedjelja života novorođenog mladunca zbog komunikacije i pronalaženja majke u mračnim pećinama u kojima žive.

Tjelesna temperatura sredozemne medvjedice je otprilike 38 oC. Ispod kože joj se nalazi debeli sloj masti koji služi za izolaciju, održavanje tjelesne temperature stalnom i u moru i na kopnu.

Kao i kod svih drugih tuljana, medvjedice izlaze na kopno kako bi se odmarale i što je najvažnije, kako bi na svijet donijele mlade i brinule o njima. Kopneno stanište koje preferiraju za korištenje su dobro zaklonjene morske pećine koje se nalaze duž udaljenih i nepristupačnih obala. Odgovarajuće pećine imaju jedan ili više ulaza iznad ili ispod mora koji vode do glavnog područja za odmor s plažom ili ravnom kamenom površinom. Prema informacijama koje su trenutno dostupne, medvjedice u Grčkoj koriste pećine uglavnom noću, a korišćenje se značajno povećava za vrijeme sezone dobijanja i podizanja mladih kao i  zimi. Za vrijeme prvih mjeseci njihovih života mlade sredozemne medvjedice provode dosta vremena na plaži ili unutar pećina. Njihovo preživljavanje veoma zavisi od postojanja odgovarajućih pećina za rađanje i podizanje mladih.